<	rujan, 2006
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

O blogu:

Jako sam kreativna i volim pisati
pa sam odlučila svoju maštu ali i
istinite događaje stavit na ovaj blog.

blog Layouts

images

image hosting

Something about me.....



Ime: Petra
Živim: Zagreb
Dob: 16
Volim: pisati, ali i čitati...
Ne volim: raditi ono što ne volim
Poruka: Veeelika pussa svim stalnim i
prolaznim posjetiocima ovog bloga...

S. Valentine images

Linkovi

LAVICA-(Ivana)frendica
SRNA-(Ines)sestrična
LUDAČA-(Tea)sestrična
GROBNIČANKA7
LOVRA
HONEY
LUMENCHY
DOMBA57

Moji frendovi:
(po abecedi)


Ines


-moja starija sestrična, jako
zaljubljive prirode... dobro se
slazemo...mislim čak smo osam
godina išle zajedno u razred...

Ivana


-odlična cura, puna humora
i zabave,znamo se ajmo reći
oduvijek..... volim s njom
izlazit.........

Josipa


-super cura, dobrica, jako
zabavna, voli mačkice,
super smo si..........

Tea


-moja draga, mlađa sestrična,
mala,sljatka........ mada je
nešto mlađa od mene super
smo si.........

25 NAČINA KAKO NAŽIVCIRATI RODITELJE...

1. pratite ih svugdje po kući
2. zamučite svaki put kada izgovore vaše ime
3. pravite se da imate amneziju
4. pričajte unatrag
5. zabijajte se u zidove
6. kažite im da se nošenje odjeće protivi vašoj vjeri
7. upadnite im u sobu u 4 ujutro i kažite „dobro jutro, sunašce!“
8. zarokčite svaki put kad se smijete, a onda se nasmijte još jače
9. govorite sve riječi iz filma
10. iščipajte im pramen kose i zavičite „DNA!!!!“
11. nosite naljepnicu “I'm a retard!“
12. pričajte s olovkom
13. imajte 20 zamišljenih prijetelja i pričajte s njima CIJELO vrijeme
14. pokušavajte se popeti na zidove
15. vičite u javnosti „ne mama, neću te poljubiti“
16. zabijte si kolce u nos i oči
17. neko vrijeme palite i gesite svijetlo, a onda kažite „aha....sad kužim!“
18. jedite kosu
19. primite ih za ruku i prošapčite „I see dead people!“
20. dok se tuširate ili kupate, vičite „davim se!!!“
21. na sve što vam kažu, uzvratite „lažljivče“
22. pravite se da ste telefon
23. pokušavajte plivati po podu
24. kucajte im na vrata cijele noći
25. kada kažu riječ iz pjesma koju znate, počnite je pjevati

Linkovi

ponedjeljak, 04.09.2006.

Treće poglavlje

...»Kaj god»-odgovorila je Josipa. Samo smo zavrtili glavom, tipično za nju. Onako, usput nam je rekla da ima malu villu. Svi smo to očekivali kao veću kuću, a kad ono ne da je veća kuća, nego prava pravcata villa. Bili smo oduševljeni! A uz to svatko je dobio svoju sobu. Cool, moja soba je imala balkon i pogled na perivoj. Ivanina, Denisova i Josipina soba bile su kao moja, a Teina, Anina i Inesina gledale su prema planini gdje smo trebali skijati. Bilo je već jako kasno pa smo se na brzinu raspakirali i otišli na spavanje. Mislili smo da nećemo moći zaspati od uzbuđenja, no umor je učinio svoje i uskoro smo svi spavali kao «zaklani».
Napokon jutro. Otvorila sam oči, brzo se obukla, sredila i otrčala dolje u blagavaonicu. Dolje je sjedila neka žena koja je upravo napravila doručak i počela mi brbljati nešto na češkom. Mada je nisam ništa razumjela samo sam kimala glavom.
«O ti si već budna»- začula sam Josipin glas iza sebe. Na svu sreću i ona je bila budna. Uskoro su svi polako počeli silaziti.
Na brzinu smo doručkovali i bili spremni za snijeg. Ali samo malo. «4, 5, 6......pa netko fali»- rekla je Ana.
«Nema Tee»- vrisnula je Ines ljutito. Otrčala sam u njezinu sobu i stala je buditi. «Mama neću ići u školu»- promrmljala je.
«Ma dat ću ja tebi mamu, diži dupe dok te nisam zalila hladnom vodom» To je na nju djelovalo poput munje. Na brzinu se sredila i spustila. Sada smo svi bili spremni. Gore na stazama bilo je prelijepo. Jedva sam nekako navukla te skije na noge. No sada je trebalo držat ravnotežu i ostati na nogama. Za Josipu i Denisa to nije bio nikakav problem.Josipa ovdje dolazi od malena, a Denis se već četiri godine bavio skijanjem. No, na svu sreću Josipin tata mislio je i na nas ostale i platio nam privatnog instruktora. «O ne»- jaukala je Ines. «Došla sam se odmoriti od škole, a sada opet moram učiti, a tko zna kakav je taj instruktor, sigurno neki starkelja»- izjavila je. No, na sreću bila je u krivu. Instruktor na nam nije bio nitko drugi nego Toni. A najbolje od svega bilo je to što je govorio hrvatski. Tea, Ines, Ivana, Ana su bile presretne, a ja sam se jednostavno topila.
Gotovo cijeli dan uživali smo na zraku i pokušavali, ako ništa drugo održati se na nogama.. Predvečer smo se vratili u villu. Okupili smo se oko kamina i kratili vrijeme prije večere. Ivana je Marku prepričavala kako je provela dan i slala mu puno pusa na mobitel. Nakon što je prekinula bila je pomalo nervozna. Rekla je da Marko nije baš previše oduševljen što imamo mladog zgodnog instruktora. «Ma sredit će se to»- uvjeravala sam ju. Ines je sjedila u fotelji i čekala Ljubin poziv. I Ana je imala mobitel u rukama, mrzovoljno je nekome odgovarala na poruke. Sjela sam do nje i pitala je u čemu je problem. «Ma radi se o Tomici, već sam mu rekla, da ne mogu biti s njim, a ti znaš i zašto»- rekla je. Da znala sam zašto, zbog dečka koji se po mome mišljenju ne zna ponašati. Ali nisam ga htjela vrijeđati jer znam da ga voli, i razumjela sam to.
Meni niti on, niti Ivanin Marko , a ni Inesin Ljubo nisu niti najmanje važni i baš me briga za njih. Meni su važne samo Ana, Ivana, i Ines. Iz razmišljanja me prekinula Tea koja je glasno komentirala: «Pa to je nevjerojatno, Denis već treći put razgovara na mobitel po skrivećki»

=) Pozdrav od Petrich:::

srijeda, 23.08.2006.

Drugo poglavlje

...Odjednom Ivanin mobitel je zazvonio. Sa druge strane javila se Ana. Ivana ju je odmah obasula pitanjima. Nakon što nam je pola sata pokušavala objasnit što je bilo napokon smo shvatile i od srca se nasmijale.... Naime, u sred razgovora Denis je uletio Ani u sobu, jer joj je morao reći kakav dobar skok je sa daskom. No kako je naglo uletio u sobu Adrijana je od straha nama poklopila. Malo kasnije svi četvero smo se barem deset minuta,trgali od smijeha....
Putovanje je bilo zakazano za nedjelju. Ana, Ivana, Ines i ja dogovorile smo se da ćemo u subotu u shopping. Josipa i Tea su ga obavile u petak dok smo mi bile na satu joge, a Denis je imao svu opremu za skijanje jer se time bavio već četiri godine. Najprije smo ušle u Terranovu gdje smo našle super vestice za Ines i mene i cool dolčevite za Anu i Ivanu. A navratile smo i u talijanski dućan obuće... Wow!
Kasnije Ivana je imala dogovor sa Markom a Ines je otišla doma, jer ju je Ljubo trebao nazvat. (Ljubo je inesin dečko iz Splita). Ani i meni se nije dalo biti doma, pa smo otišle po Denisa te odlučile prošetati naše pse. Let nam je zakazan za nedjelju popodne. Letimo privatnim avionom Josipinog tate. U nedjelju ujutro okupili smo se svi kod Ines i Tee. Ines je šizila sto na sat jer nije mogla naći svoje najdraže hlače. A Tea je ležala na sofi i pričala s nekim na mobitel. Čas se smijala, čas tepala nekome... Kad je završila Denis i ja smo je počeli zajebavat i tražit ju da nam kaže skime je pričala. «Ma jedan moj f frend..»-promucala je Tea crveneći se. Kada joj je mobitel ponovno zazvonio uzeli smo ga i pogledali što piše, a zati ga je Denis vratio Tei, koja se javila i otišla razgovarat u kupaonicu.. Počeli smo se smijuljit, a ostali su pitali što je tako smješno. Ja sam kroz smijeh rekla» Zvao ju je njezin Mihael a ona je oko njegovog imena stavila srčeka» =) He he
3,2,1 i avion je poletio. Uzbuđeno smo se naguravala kroz prozor. Svi osim Ines koja se skupila i tiho jecala. Tea je izjavila da je to zato jer dugo nije bila sa Ljubom. Ali Josipa je znala da je njen problem dublji. U avionu su bili pilot, kopilotkoji su se nalazili u kabini u koju nismo smjele zalaziti, a još tri osobe jedan mlad muškarac oko dvadest pet godina i dvije mlađe žene bile su tu da se pobrinu ako nam nešto zatreba. Iza kabine sa «vozačima» bila je još jedna kabina gdje je bio taj mladić imenom Toni, prekrasnih zelenih očiju. Iza toga nalazio se prostor gdje je boravio Josipin tata, a iza toga sve je bilo za nas. Najprije sjedala, pa sofa, a otraga su bili WC-i i prostor za prtljagu. Josipa je pozvala jednu stjuardesu i objasnila joj Inesin problem.
Naime Ines je imala veliki strah od vožnje avionom. Stjuardesa je već je znala šta treba napraviti. Odvela ju je u kabinu kod prezgodnog Tonija gdje nije bilo prozora. Na prvim sjedalima bile smo Josipa i ja, iza nas Ivana i Ana, a skroz otraga Denis i Tea koji su se rječkali oko scene od jutros, Kada je Denisu zazvonio mobitel otrčao je javiti se u WC.
«Aha»- viknula je Tea i pozvala Ivanu da dođe s njom prisluškivat, jer je htjela čuti zašto ostali
ne smiju znati s kime razgovara. Josipa, Ana i ja smo se premjestile u kožnu sofu koja je bila odlično smještena u ovom djelu aviona. Jele smo čokoladu i začule kako puštaju «Štiklu» na radiju. Josipa je viknula da malo pojačaju iz kabine.Nas tri pjevale smo iz svega glasa. Onda smo se sjetile kakav izraz lica će imati Tea i Ivana kad shvate da su propustile «Štiklu», i odvalile se smijati.Uskoro je ušla druga stjuardesa koja je bila pomalo brkata, i rekla nam da se malo stišamo. Josipa ju je ošinula pogledom a onda je ustala i rekla joj da se ne ponaša tako prema nama i da je ovdje zato da nam bude na usluzi ako što trebamo,a ne da nam kvari zabavu.
Usput je dobacila kako danas proizvode i britvice za žene.Ana i ja smo se ponovno odvalile smijati. Svi su nas organi boljeli od silnog smijeha. Stjuardesa se samo uvrijeđeno povukla. U to su doletile Ivana i Tea i rekle kako je čudno zašto se Dino sakrio razgovarat, jer su iz njegovog razgovora razabrale da razgovara sa Lovrom(frend iz razreda). Ostatak puta proveli smo usmijehu i pjesmi, svi osim Ines koja je put provela pored jednog macana....
Stigli smo u noći, kada smo izašli iz aviona zapuhao nas je hladan zrak. Umotali smo se u jaknice i ušle u bijelu limuzinu koja je stajala ispred aerodroma. Osobni vozač Josipinog tate Tomica odvezao nas je ispred...
«Josipa pa kako si nam mogla lagati»-vrištali smo svi...


ovo je drugo poglavlje, uskoro očekujte treće....

Pozdrav od=)Petrich:::

srijeda, 16.08.2006.

Prvo poglavlje

Ne volim zimu, s njome dolaze zimske radosti ili kako bih ja to nazvala zimske gadosti. Ima li ičeg goreg nego kad ti netko na povratku iz škole baci grudu za vrat. Kada počnu praznici, ne izlazim mnogo iz kuće, već tu i tamo ako me starci natjeraju da zabavljam brata na snijegu. Jedino što me veseli u to vrijeme u božićni i novogodišnji blagdani. Kičenje božićnog drvca i drugi običaji me stvarno razvesele. No nakon blagdana nastupa ponovno dosada. Ali prošle zime doživjela sam pravu pustolovinu.
Ostalo mi je još tjedan dana praznika. Sjedila sam na svom krevetu i razmišljala kako ću ga provest. Odjednom u sobu su mi ušle Tea, Josipa i Ivana.=) Potpuno promrzle i crvenih nosića, posjedale su oko mene. Cure su pričale kako je vani prekrasno i da sam stvarno trebala s njima van. «Hej, pa znate da ja ne podnosim zimu, ali drago mi je da ste se vi zabavile.» - odgovorila sam. U taj tren u sobu je ušla moja mama. Zapuhao nas je miris vrućeg čaja i tek ispečenih keksa posutih šećerom. «Hvala teta Goga» - zacvrkutale su cure u jedan glas, Zakolutala sam očima, znala sam da će mama brzo nešto pripremit, čim ih je vidjela onako promrzle. To mi je super kod mame, ona jedina drži do toga da za blagdane i druge važnije dane sama ispeče torte, kolače i razne druge slastice. Kada nas je mama ostavila ponovno same, Josipa je rekla kako ima jednu veliku vijest za nas, a i za ekipu koja trenutno nije s nama (Ines-koja je negdje na kavi s frendicom, Ana-koja je na spoju, Denis-koji izvodi vratolomije sa daskom na snijegu.)Josipa je rekla da je ovo troje nazvala i telefonski im objasnila stvar. «Daj pljuni više Josipa».Već smo se ljutile. Josipa je uzbuđeno počela pričat kako svi znamo da ona svake zime putuje s tatom u Češku na skijanje. Tamo imaju malu villu, koja je lijepa izvana a topla i udobna unutra. Rekla je da joj je tata rekao da ove godine može sa sobom povesti svoje frendove. «Yeah»-vrisnule su cure. «Pa to je super.»-odmah su pristale.
«A ti Petra?»-sada su se sve tri okrenule prema meni. «Pa...Ne znam...» -rekla sam. E sada je Ivana digla glas i rekla da neće dopustiti da se opet izvučem. Josipa i Tea također su navijale. Nakon silnog nagovaranja napokon sam rekla: «Uredu, pristajem» Ponovno vrisak i sretni povici. Uskoro su se Tea i Josipa spremile da krenu doma. Josipa je rekla da se mora otići sve dogovoriti s tatom, a Tea je morala hitno doma jer ju je nazvala njena sestrica koja se vratila s kave. Kada smo Ivana i ja ostale same, rekla mi je da je bila na romantičnoj šetnji s Markom. «Stvarno? Pa vi ste ne razdvojni otkada ste zajedno» -rekla sam joj. «Da i sad napokon uživamo» Ja sam se sjetila da bi mogle nazvat Anu i pitat je kako je prošao spoij. Uzele smo slušalice da možemo obje razgovarat s njom i da ne moramo koristit razglas odnosno handsfree, jer bi tada naš razgovo čuo i moj brat koji se nalazio u susjednoj sobi. Ivana je utipkala broj. «Zauzeto!». Nakon deset minuta ponovno smo nazvale, ovaj put imale smo sreće:»Hej, pa tko me se to sjetio?» -začuo se Anin glas. «Da baš, tko me se sjetio, a s kime si pričala prije deset minuta?»- pitale smo je. «A bas ste zločeste, ma s jednim tipom, a jeli i vama Josipa rekla za putovanje u Češku?Čovječe, jedva čekam.» -rekla je. «I mi isto, a Petru smo jedva nagovorile.» -rekla je Ivana. «Nego ti nama reci, kako je bilo vani s Tomicom?» -pitala sam. Tuuuuuuu-tuuuuuuuu, tuuuuuuuu-tuuuuuuuuuu....... Šta je sad ovo?Zašto nam je poklopila? Nije ju valjda pogodilo ono pitanje? Ali nema razloga za to. Tisuću pitanja su nam bila na ustima, ali nismo znale odgovor.........



Ovo je tek prvo poglavlje, nastavak očekujte ubrzo.....


=)Pozdrav od Petrich:::

nedjelja, 06.08.2006.

Petrich:::

Pozdrav svima........
Zadovoljna sam komentarima na ovu priču, pa najavljujem slijedeću za par dana.......
Nešto o priči:
Inspiraciju za ovu priču dobila sam gledajući jednu djevojku iz moje škole. Prvo polugodište uvijek je bila sama na školskom hodniku, tužna.... No slijedeće polugodište sve se promijenilo odjednom je postala vedrija , a svojim osmijehom je privlačila nove frendove.... Ona mi je dala ideju za ovu priču....
Ovo je za sve ljubitelje Harry Pottera da se malo nasmiju.....:::::::

=)Pozdrav od Petrich:::

četvrtak, 03.08.2006.

Moja prva priča

Zvrrrn! Zvrrrn! Pospano otvaram oči i rukom gasim budilicu. Počela je još jedna školska godina. Stojim u kupaonici pred ogledalom, s četkicom u ustima, dok moj mlađi brat ljutito lupa po vratima govoreći mi da se požurim.
Prvi sat sam imala hrvatski jezik. Bilo je grozno! Prvi sat nas je profa natjerala da napravimo interpretaciju pjesme. Za vrijeme školskog odmora,moja frendica Ivana i ja šetale smo hodnikom. Pokraj nas ljubakali su se Maja i Luka. Zastala sam. »Zar su oni zajedno? »-prišapnula sam Ivani. »Da, prohodali su na praznicima ali mi se čini nekako nategnuta ta njihova veza. »Maja je išla sa mnom u razred, a Luka u susjedni. Navečer dok sam ležala na krevetu i razmišljala o tome zašto ja još nemam dečka, u misli su mi dolutala Lukine prekrasne zelene oči. »Ne smijem razmišljati o njemu, on već ima djevojku»-rekla sam sama sebi. Ipak cijele noći nisam mogla prestati misliti na njega.U četvrtak nismo imali zadnji sat pa smo Ivana i ja odlučile prošetati se Maksimirom. Gazile smo po suhom lišću i udisale svjež zrak. Pustila sam Aru sa uzice da se malo istrči. Ona je to jedva dočekala i odmah je pojurila ispred nas. Kako se bližio Ivanin rođendan upitala sam je kako će ga proslaviti. »Voljela bih napraviti tulum, ali ne znam kako da kažem roditeljima. Predložila sam joj da im skuha kavu kada dođu s posla i mirno im iznese svoju ideju. Kako je ona uvijek uvijek prva doznala što se događa u školi upitala sam je imali što novo. »Lana i Ela su se posvađale zbog Dalibora, Maja i Luka su prekinuli...»Dalje je nisam slušala, na trenutak sam osjetilakako se sve vrti oko mene. Čak sam bila veoma sretna zbog toga.
Navečer sam slušala muziku i maštala o Luki. Zazvonio mi je mobitel. Sa druge strane slušalice čula sam Ivanu kako vrišti:»Uspjela sam! Uspjela sam! »Veoma sam se obradovala:Pa, to je super! Nadam se da ti neće roditelji biti na tulumu.-upitam je. »Ne, roditelji će se negdje pokupiti u subotu, a ti ćeš mi pomoći oko organizacije. Sutradan u školi primjetila sam da mi je netko uzeo narukvicu koja mi donosi sreću. Nisam mogla shvatiti zašto bi nekome trebala moja narukvica koja ionako nije ništa vrijedila. U utorak kada sam spremala opremu za tjelesni u torbu otkrila sam da mi je nestao i rokovnik. Bila sam zbunjena. Ili sam ja počela gubiti stvari ili se netko okomio na mene. Bila sam užasno ljuta jer su mi u tom rokovniku bili najvažniji brojevi, adrese... U četvrtak smo Ivana i ja dijelile pozivnice po školi. Bio je pozvan Luka, ali nažalost i Maja koja se u zadnje vrijeme ponaša veoma čudno prema meni. Gleda me očima punim prijezira, a na moja pitanja odgovara hladno sa da ili ne. Nakon nastave Ivana i ja odlučile smo otići kupit sve što nam je potrebno za dobar tulum. Pred dućanom sam zastala da zavežem tenisicu. «Kod tebe su novci?»- pitala je Ivana. «Da izvadi iz mog ruksaka plavi novčanik»-odgovorila sam joj. «Ne mogu ga naći»-kaže ona. «Ma daj, mora biti unutra. Daj da ja pogledam» Pretražila sam cijeli ruksak, ali novčaniku ni traga. Nisam mogla vjerovati, to je već treća nestala stvar. Ispričala sam Ivani kako su mi nestale narukvica i rokovnik. To sigurno nije bilo slučajno. «Imaš pravo netko se okomio na tebe» Vjetar se igrao našom kosom, a mi smo još uvijek stajale pred trgovinom. Odlučile smo zamoliti roditelje da nam dodaju novaca. Napokon je stigla i subota. Stojim u sobi pred velikim zrcalom u novoj minici, s preslatkim topićem i šljokicama u kosi. «Buraz moram te nešto pitati.»-zazvala sam brata. «Daaa?»-proviri on kroz vrata. «Što misliš stoje li mi bolje crvene ili plave naušnice?»-upitam ga. «Odakle da ja znam što pristaje vama babama.» Samo sam zakolutala očima. Odlučila sam se ipak za plave jer su mi savršeno pristajale uz moj plavi topić. Kod Ivi sam došla malo ranije, da s njom dočekujem goste. Sve se odvijalo po planu, osim jedne sitnice. Dogovor je bio bez alkohola, no dečki su ipak donijeli malo cuge. Na sreću prošlo je bez posljedica. Negdje oko jedanaest sati Luka mi je prišapnuo da se nađemo na balkonu. Bila sam jako uzbuđena zbog toga. Neprimjetno sam izašla na balkon. Godio mi je hladan zrak na vrućem licu. Sve je mirisalo na kasnu jesen. On je zamisljeno gledao u zvijezde. Kada me zamijetio, polako mi je prišao i zagledao se duboko u moje oči. Nakon nekoliko trenutaka tiho je rekao:»Volim te.» To je bio najromantičniji trenutak u mome životu. «I ja tebe!»-odgovorila sam jednakim tonom. Tada se samo nagnuo i nježno me poljubio. Osjetila sam neopisiv osjećaj u trbuhu. To su vjerojatno bili takozvani «leptirići». No, sve što je lijepo kratko traje. Odjednom sam iza svojih leđa začula:»Vidi, vidi Luka je našao novu igračku.» Digla mi se kosa na glavi kad sam začula taj glas. Ljutito sam se okrenula i ugledala Majino ironično lice. U slijedećih pet minuta me toliko izvrijeđala, da mi je došlo da je udarim, iako me Luka branio. Suzdržala sam se jer sam se htjela pokazati boljom od nje. Kad je završila još jednom me ošinula pogledom i nakon toga zbrisala sa tuluma. «Oprosti.»-rekao mi je Luka. «Nema veze.»-odvratila sam. U Majinim očima vidjela sam samo ljubomoru, pa se nisam više toliko brinula za ono što je rekla. Ali ja sam je slijedeći dan ipak odlučila posjetiti. Pokucala sam na njena vrata i pričekala. Kada ih je otvorila, u sekundi je problijedila, i htjela ih je ponovno zatvoriti, ali ja sam je zaustavila. «Želim samo razgovarati, dopusti mi da uđem.» Pristala je. Sjela sam na njen krevet i pričekala da nam donese sok. Odjednom sam kraj svoje noge ugledala kako ispod kreveta viri neka kutija. Sagnula sam se kako bih je pogurnula natrag, kad mi je pogled pao na njen sadržaj. Nisam mogla vjerovati. Unutra su se nalazili moj novčanik , narukvica i rokovnik. Kada se Maja vratila u sobu, odmah sam zatražila objašnjenje.No umjesto odgovora samo je počela plakati. «Žao mi je, stvarno mi je žao.Bila sam tako ljuta i ljubomorna kada mi je Luka rekao da prekida sa mnom, da bi bio s tobom. Možeš mi li molim te oprostiti? Više vam se zaista neću uplitati u život. Jučer sam se pokajala zbog onoga i odlučila ti pokloniti svoj privjesak. Molim te primi ga kao znak pomirbe.» A što sam mogla. Shvatila sam je u potpunosti i prihvatila privjesak. Kada me istoga dana poslijepodne posjetio Luka, sve sam mu ispričala u vezi Maje i zamolila ga da joj i on oprosti. Pristao je i zatražio od mene pusu. A moj brat koji je sve prisluškivao samo je uzdahnuo: «Ah, ta ljubav!»


=) Pozdrav od Petre